Jedne tmurne ožujske srijede završili smo standardnu partiju malog nogometa i standardno zasjeli na pivu nakon. Davor, Mario i ja ostali smo zadnji i sa 5+ piva u glavi nije bilo teško donijeti odluku; 1.5. krećemo za Grčku. Njih dvojica, pasionirani vozači KLE 500, i ja na TDM 900, rano ujutro 1.5. otisnut ćemo se iz Zagreba preko bespuća Slavonije, Srbije i Bugarske, sve do Grčke i tamo uživati u beskrajnim cestama okupanim majskim suncem. Naravno, ovaj je plan inicijalno više bio posljedica alkoholnog stanja uma i u tom trenutku dalek, nestvaran i, po meni, više fantazija nego realnost.
Kako su dani prolazili, pokazalo se da pijane priče i nisu uvijek samo priče jer je postalo izvjesno da ćemo plan uistinu i realizirati. Davora smo nažalost izgubili u šumi poslovnih obveza, birokracije i problema s godišnjim odmorom, ali smo zato Mario i ja ostali u kombinaciji i na kraju krenuli u realizaciju tog nevjerojatnog, ožujsko-alkoholno-poslijenogometnog plana. Malo prije puta Mario je prodao KLE 500 i zamjenio ga jako dobrom Hondom CBF 600 što se pokazalo kao izvrsna ideja, što zbog udarničkog tempa vožnje, što zbog pouzdanosti.
1.5.2014.
 |
| 1. dan - Zagreb - Šabac - Niš |
Pripreme za put smo odradili nonšalantno, u hodu i 1.5. u 7:00 bili smo spremni za polijetanje ispred My Caffea na Zagrebačkoj Savici praćeni oblacima koji nisu slutili na dobro.
 |
| Zagreb, Savica, 1.5.2014. |
Za prvi dan imali smo plan odraditi 650km i završiti u Nišu. Kako smo stava da je do 400 km dnevno idealna mjera za touring vožnju, odlučili smo ovaj dio puta prevaliti autocestom jer Slavoniju smo vidjeli, a na prošlogodišnjoj turi i Srbiju.
 |
| Slavonski brod, Autocesta 1.5.2014. |
Nastavljamo prema granici i Šapcu gdje je plan napraviti pauza za ručak i kavu s dobrim prijateljem Dragutinom. Šabac mi je od prošle godine ostao u stvarno dobrom, ali mutnom sjećanju zahvaljujući Goblinima i Šabačkom letnjem festivalu.
Srbija
Oko podneva stižemo u Šabac, zasjedamo u centru gdje upoznajemo Aleksandra, bikera i entuzijasta za putovanja motorom, koji nam se pridružuje na kavi i razgovoru.
 |
| Šabac, centar, 1.5.2014. |
Nakon turske kave, pola litre Knjaza Miloša i porcije prosto kvalitetnih ćevapa teško je bilo krenuti dalje, ali što se mora, mora se. U Šapcu smo proveli 3 sata i odlazimo s 2 porcije ražnjića i 0.75 domaće šljive u koferu. Oko 16:00 nastavljamo dalje prema Rumi gdje ćemo se uključiti na autoput za dalje. Tek što smo prošli Rumu počele su padati kapljice veličine trešanja, a to po mojoj slobodnoj procjeni i nije dobar znak za nastavak pa u zadnji tren skrećemo u poludevastirani, ali funkcionalan motel gdje uspijevamo zbuksati motore da ne pokisnu i sjedamo na još jednu kavu (koja nam nakon mesine kojom nas je Dragutin nafilao uopće na pada loše). Ovdje čekamo da kiša prestane, jer radilo se o lokalnom pljusku, ali bogami kvalitetnom.
 |
| Motel Uzelac, Ruma, Autocesta, 1.5.2014. |
 |
| Motel Uzelac, Ruma, Autocesta, 1.5.2014. |
 |
| Motel Uzelac, Ruma, Autocesta, 1.5.2014. |
 |
| Motel Uzelac, Ruma, Autocesta, 1.5.2014. |
Kiša je ubrzo prestala i nastavljamo svojim putem prema Nišu autoputom. Stali smo na Lukoil benzinskoj natankati gorivo i skinuti kišna odijela malo nakon što smo prošli Beograd. Tamo upoznajemo srdačne djelatnike s kojima smo veselo popričali, popušili po cigaretu, poslikali se i nastavili dalje. Mario je našao i novog prijatelja, ali nažalost za njega nije bilo mjesta na motoru.
 |
Mario i novi prijatelj.
Autocesta prema Nišu, 1.5.2014. |
 |
Djelatnici Lukoil benzinske. Vrhunska ekipa! :)
Autocesta prema Nišu, 1.5.2014. |
Teški oblaci su nas pratili više manje cijelim putem, ali imali smo dosta sreće pa se kiša pojavljivala rijetko i slabo. Nadomak Niša stali smo još jednom protegnuti noge i u Niš stižemo taman kako se smračilo. Malo smo se gubili po centru grada, ali relativno bezbolno pronalazimo hotel u kojem sam noćio prošle godine, smještamo se i krećemo s degustacijom Šabačke rakije. Recepcioner je jedan stariji gospodin, vrlo simpatičan. Sjetio me se od prošle godine pa smo morali nazdraviti. Jako mu je interesantno bilo slušati o Zadru, odakle sam inače rodom, jer je tamo služio vojsku sedamdesetih godina i nakon toga nikad ga više nije posjetio. Nakon tuša i degustacije spuštamo se do centra gdje na kupujemo 6 Jelen piva i riješavamo ih na klupi u centru uz zbrajanje dojmova od prvog dana. U nekom trenutku pala je i pljeskavica iz neke 24/7 pečenjare na glavnom trgu. Vrhunska, mislim da ne moram ni spominjati.
2.5.2014.
 |
| 2. dan - Niš - Sofia - Thessaloniki |
Budimo se oko 8 ujutro malo mamurni; pranje zubi, šumeće tablete magnezija da potaknu riješavanje WC-a jer ne želimo da nas nužda sputava jednom kad udarimo cestu. Gazda hotela šeta ispred i kad nas je snimio na balkonu poziva nas da mu se pridružimo na kavi. S njim smo pričali o svemu i svačemu jedno sat i po vremena; naši-njihovi, budale-pametni, ekonomiji, bijedi i inozemstvu. Klasične jadikovke modernog balkanca, kako s njegove tako i s naše strane. Bez obzira na sve, gazda je jedan ugodan i nadasve osebujan pojedinac i dobro smo se ismijali u razgovoru s njim.
Odjavljujemo se iz hotela i nastavljamo dalje prema Bugarskoj granici preko Bele Palanke, Pirota i Dmitrovgrada.
 |
Krasna cesta prema granici Srbije i Bugarske
Srbija, 2.5.2014. |
Cesta je bila odlična sve do blizu Pirota gdje smo naletili na radove, ali nije bilo većih zastoja i bezbolno smo se dovukli do granice. Prelazimo granicu i ponovo smo u EU, mada mi je, s obzirom na okolinu teško to percipirati.
Bugarska
 |
Ponovo u EU
2.5.2014. |
Odmah nakon što smo prešli granicu tankamo, radimo kratku pauzu na benzinskoj i nastavljamo dalje prema Sofiji. Kad smo došli nadomak Sofije, prvi je put proradio naš opsesivno kompulzivni poremećaj da moramo proći kroz centar grada i tu gubimo otprilike sat vremena vrzmajući se po centru i tražeći cestu za izlazak iz grada u smjeru koji nam odgovara. Ceste u Sofiji su blago rečeno katastrofalne tako da smo vozili sporo i koncentrirano, ali ipak uspješno pronalazimo pravi put. Nastavljamo južno, prolazimo Dupnicu i Blagoevgrad. Pod pritiskom gladi i potrebe mazanja lanca stajemo usred planina u nekakav restoran u cestu što se pokazalo kao pun pogodak.
 |
| Bugarska, 2.5.2014. |
 |
Restoran uz cestu u Bugarskoj. Tople preporuke!
Bugarska, 2.5.2014. |
 |
Nakon ovoga dosta je teško bilo nastaviti...
Bugarska, 2.5.2014. |
Namazali smo želuce, namazali smo lance i nastavili prema Bugarsko-Grčkoj granici.
Grčka
Bez većih poteškoća ulazimo u Grčku i preko Serresa nastavljamo prema Thessalonikiju gdje smo stigli u sumrak. Onaj isti vlasnik hotela iz Niša nam je predložio hotel Pella u centru pa se gubimo po Thessalonikiju tražeći hotel, ali ga konačno uspješno pronalazimo, smještamo se za smješnih 36€, tuširamo, pretačmo malo šabačke šljive u plastičnu bočicu i krećemo u osvajanje grada. Motore smo smjestili na nogostup ispred hotela gdje će ih cijelu noć na oku imati budni recepcioner. Kako nam je ovo bio prvi susret s gradskim prometom u Grčkoj, moram priznati da sam ostao malo zatečen kaosom koji vlada na gradskoj cesti, ali brzo smo navikli na isti. Također, Grci su fantastični vozači i bez obzira na kompleksnost i količinu prometala po centru sve se odvija bez najmanje poteškoće i zastoja.
 |
Pred hotelom u Thessalonikiju naoružani dobrom voljom i šljivom...
Grčka, Thessaloniki, 2.5.2014. |
Krenuli smo u revijalnom tonu što je rezultiralo epskim pijanstvom - Mythos piva i Ouzo u kombinaciji, a sve na temeljima od šljivovice. Tu nam se desila prva glupost, Mario je pao. Ne s motora, nego ispred birtije, ali dosta se brzo osovio na nestabilne noge pa smo krenuli lagano prema hotelu jer sutra nas je čekao naporan dan. 2 ujutro je i nismo svoji. Putem smo maznuli gyros koji je, moram reći, fantastičan. To je bio prvi od mnogih na ovom putovanju.
3.5.2014.
 |
| 3. dan - Thessaloniki - Veroia - Kozani - Kalabaka |
Probudili smo se u dosta gadnom stanju uz neartikulirane zvukove i zajeban mamurluk, ali smo se nekako uspjeli do 10 izvući iz hotela i baciti oko na nekoliko znamenitosti Thessalonikija.
 |
Bijeli toranj
Thessaloniki, 3.5.2014. |
 |
Slavoluk
Thessaloniki, 3.5.2014. |
 |
Luka
Thessaloniki, 3.5.2014. |
 |
Mamurluk
Thessaloniki, 3.5.2014. |
Preko Chalkidone stigli smo do Veroie gdje je opet proradio onaj poremećaj da uđemo u centar pa smo se pogubili negdje po gradu. Kako smo od sinoć još uvijek bili pečeni, parkiramo i sjedamo na kavu negdje u blizini centra.
 |
Slika govori više od tisuću riječi - o prethodnoj noći... :)
Veroia 3.5.2014. |
Ovo se pokazalo kao odlična ideja jer smo upoznali lokalnog bikera koji nas je uputio kuda bi trebali ići i što vidjeti, sve do Peloponeza. Inicijalna ideja je bila da dan zaključimo u gradu Larissa, međutim ovaj isti nas je uputio, s obzirom da idemo vidjeti Meteore, da prespavamo u gradiću Kalabaka i ujutro obavimo razgledavanje. Prihvatili smo plan bez puno razmišljanja, jer ipak to je značilo manje kilometara, a nismo bili baš u perfektnom stanju. Na kraju je ispalo super, jer je Kalabaka manji i ljepši grad od Larisse i bilo nam je super tamo. Također, objasnio nam je kako da se izvučemo iz grada.
Nastavljamo dalje prema mjestu Kozani gdje se opet zapetljavamo negdje u nekom sporednom kvartu, ali nalijećemo na pečenjaru gdje stajemo na gyros. Probali smo upitati za upute ekipu koja je bila u pečenjari, međutim engleski im je na razini mog Turskog, tako da smo im rukama i nogama uspjeli objasniti u čemu je problem. Kad su konačno shvatili, čovjek je sjeo na skuter, stavio kacigu na vrh tjemena, zabio cigaretu u usta i izveo nas iz grada do magistrale.
Preko Grevene nastavljamo cestom do Kalabake usputno se diveći krajoliku. U Kalabaku smo stigli kasno popodne. Sjeli smo u nekakav lokal na kavu gdje nam je konobar (koji je za divno čudo fenomenalno govorio Engleski) riješio hotel tako što je nazvao recepciju i sve dogovorio.
 |
Pogled iz restorana na Meteore. Ujutro idemo gore...
Kalabaka, 3.5.2014. |
Nakon kave smještamo se u hotel gdje smo čak riješili da ubacimo motore u privatnu garažu od vlasnika hotela.
 |
Motori zbuksani u privatnoj garaži
Kalabaka, 3.5.2014. |
Otišli smo na večeru u tradicionalnu tavernu gdje je za promjenu pao Souvlaki i Mythos pive. Ovdje smo imali prvi put epizodu histeričnog smijanja jer je konobar bio urnebesan. Uspio je odvaliti grlo od boce kad je otvarao pivu i sav u čudu se okrenuo prema nama i na lošem engleskom odvalio "Šori". Umornima i još uvijek malo mamurnima od večeri prije ovo je bilo dovoljno da skoro popadamo sa stolica.
 |
Tradicionalna taverna
Kalabaka, 3.5.2014. |
Nakon večere prošetali smo po centru i popili još svaki po pivu i nakon toga se uputili na spavanje. Kako smo otkantali Larissu na nagovor lokalca iz Veroie, ovo nam je povećalo sutrašnju turu do Atene za nekih 60km pa smo se odlučili dići ranije da ranije pogledamo Meteore i krenemo.
4.5.2014
Ujutro se budimo oko 7:30 - kiša! Odrađujemo doručak i mazanje lanaca čekajući da stane padati da se možemo uputiti na brdo pogledati samostane.
 |
Čekamo da stane kiša...
Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
Puna kapa alkoho...erm...kiše
Kalabaka, 4.5.2014. |
Uspijevamo u ovom naumu oko 10. Slijedi oduševljenje! Meteore su prekrasne! Čak sam bio zadovoljan što je oblačno jer su samostani u oblacima izgledali nadrealno.
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
 |
| Meteora, Kalabaka, 4.5.2014. |
Nismo ulazili u samostane, što zbog gužve, što zbog činjenice da smo imali 450 km pred sobom. Kad smo napravili krug kroz Meteore spustili smo se u hotel gdje smo na recepciji ostavili stvari i taman se počeli pripremati za polazak kad ono - čavao u Mariovoj prednjoj gumi!
Ukratko, u prva 4 dana vidjeli smo svašta; krajolike koji oduzimaju dah, samostane u oblacima, sunce, kišu, planine, polja i gradove. Pričali rukama i nogama, vidjeli fantastične i malo manje fantastične ceste, ali sve u svemu osjećali smo se fenomenalno. Ovdje bih završio s prvim dijelom. Daljnje dogodovštine uskoro - kako smo sredili gumu i nastavili u revijalnom tonu.
