6.5.2014.
6. dan - Korint - Stari Korint - Mikena - Githio - Kalamata |
Kako su nam motori bili prekriveni prljavštinom od prethodnih nekoliko dana i kiše odlučili smo ih odvesti u praonicu. Praonicu smo snimili na glavnoj ulici u Korintu, otprilike 100 metara od hotela. Krenuli smo ranije, tako da već oko 8:30 budemo tamo da bismo bili prvi na redu i što prije krenuli dalje. Pranje motora nas je izašlo 5€ po glavi, a dečki koji su prali su bili fantastični. Našpricali su motore benzinom da bi skinuli masnoće. Naravno, nisam uopće bio svjestan činjenice da mi motor peru benzinom dok glavni od dvojice nije došao sa vrhunskim engleskim "I put petrol to clean grease. Petrol on brakes. Brake careful". Namazali smo lance i krenuli dalje. Ne moram napominjati da motori uistinu nisu kočili idućih 10km, a ni dim od benzina koji izgara na granama auspuha nije neka sreća. Sve u svemu, došli smo da Starog Korinta. Vrijeme je bilo prekrasno, čak i vruće, ali na brdu iznad mjesta gdje se nalaze tvrđave je solidan vjetar taman kompenzirao za vrućinu od grčkog sunca.
Ostaci tvrđave Stari Korint, 6.5.2014. |
Ostaci tvrđave Stari Korint, 6.5.2014. |
Pogled s tvrđave Stari Korint, 6.5.2014. |
Ostaci tvrđave Stari Korint, 6.5.2014. |
Pogled s tvrđave Stari Korint, 6.5.2014. |
Kad smo završili s ekspresnim obilaskom tvrđava, nastavili smo prema Mikeni praćeni lijepim vremenom. Stižemo do Mikene, kupujemo ulaznice i obilazimo ostatke grada i muzej.
Grobnica, Mikena, 6.5.2014. |
Muzej, Mikena, 6.5.2014. |
Muzej, Mikena, 6.5.2014. |
Pogled s Mikene na brežuljke prekrivene maslinama Mikena, 6.5.2014. |
Zidine Mikena, 6.5.2014. |
Lavlja vrata Mikena, 6.5.2014. |
Ostaci grada Mikena, 6.5.2014. |
Atrejeva riznica Mikena, 6.5.2014. |
Atrejeva riznica guta djevojčicu Mikena, 6.5.2014. |
Od Mikene se spuštamo južno prema moru i stajemo u seocu Mili na ručak gdje smo za promjenu pojeli svaki po gyros. Nastavljamo dalje prema Sparti i lagano ulazimo u planinski krajolik koji sa sobom donosi kišu. Počelo nas je prati već malo nakon Tripolisa, da bi na pola puta do Sparte počeo takav pljusak da smo morali stati. Srećom taman malo nakon što je počelo, s lijeve strane se ukazala napuštena benzinska pa smo se tamo uspjeli skloniti i pričekati da se smiri prolom oblaka.
Mokri nastavljamo dalje i praćeni slabom kišom stižemo do Sparte gdje smo kratko stali natočiti benzin. Ideja je bila da što prije stignemo do mjesta Githio i uspijemo obići poluotok ispod. Navodno je krajolik prekrasan, kombinacija šuma i planina koje doslovno ulaze u more. Na žalost u ovom naumu nismo uspjeli. Dokopali smo se Githia i kiša je taman stala, ali samo uz more. Pogled prema planinama južno od Githia nikako nije ukazivao na dobro stanje po pitanju vremena pa s tugom u srcu odustajemo od obilaska poluotoka. U Githiu smo stali popiti kavu i malo doći sebi unezvjereni od vožnje po pljusku. Mario je dao konobaru rukavice da mu ih stavi na kafe aparat ne bi li se od topline makar malo osušile. Naravno da nisu. Put od Githia do Kalamate je također prekrasan i varira od uspona u planine i doslovno vožnje kroz oblake do spuštanja serpentinastim cestama do mora.
Jedan komad ceste je zapravo užasan i svodi se na jednu traku. Ali to nije sve, uz tu jednotračnu cestu obitavaju ovce i psi i postoji ozbiljna mogućnost bliskog susreta s istima. Meni se umalo dogodila glupost kad mi je na cestu istrčao pas, ali zapravo njegova spretnost nas je obojicu sačuvala od potencijalnog debakla. U Kalamatu smo stigli u sumrak, vlažni i iscrpljeni. U prolasku gradom, u neposrednoj blizini centra smo snimili zgodan trg i šetnicu na kojem je bilo još parkiranih motora i nekoliko zgodnih lokala. Bez razmišljanja upadamo u jedan od njih, naručujemo po pivu i raspitujemo se za smještaj. Okvirno 10 minuta je trebalo budućoj suučesnici u alkoholnim bakanalijama da nam objasni kako da dođemo do hotela. Hotel je naime bio odmah iza ugla udaljen 20m. Smještamo se u hotel, uzimamo sa sobom zadnja 2dcl šabačke šljivovice i spuštamo se u isti lokal. Ovo se poslije pokazalo kao uvertira u noć koja je rezultirala kvalitetnim izlaskom do ujutro u kojem su nam se pridružili djelatnici birtije. Završili smo u klubu gdje se skupljaju pretežno studenti(ce) i gdje svira grčka punk-rock muzika. Bilo je blago rečeno fenomenalno i moram priznati da mi je Kalamata ostala u najljepšem sjećanju.
Napuštena benzinska spasila od potopa Prije Sparte, 6.5.2014 |
Umjetnička ilustracija količine kiše Prije Sparte, 6.5.2014 |
Vožnja kroz oblake Peloponez, 6.5.2014. |
Krajolik Peloponez, 6.5.2014. |
Zapadna obala Peloponeza Peloponez, 6.5.2014. |
7.5.2014.
7. dan - Kalamata - Pirgos - Patra - Lefkada |
Ustajemo mamurni i gadni i pokušavamo iz hotela izaći do podneva. Kupim još polumokru odjeću koju sam večer prije oprao i nekako se uspijevam dovući do motora. Vraćamo se u istu birtiju na kavu. Kad smo malo došli sebi, oko 13 sati, krećemo sjeverno prema Patri uz zapadnu obalu Peloponeza. Nešto prije Pirgosa stajemo uz cestu u nekakvu lokalnu pečenjaru maznuti nešto masno da pomogne sa stanjem stvari. Tu gubimo nekih sat vremena na meditaciju uz meso i kavu. Mažemo lance i palimo dalje prema Patri uz još jedno kratko stajanje za tankanje i kupnju vode.
Napustivši Peloponez preko mosta u Patri sve naglo postaje tmurnije (najvjerojatnije subjektivni dojam s obzirom na impresije koje je Peloponez ostavio na nas). Krajolik je običan i dosadnjikav, a i već smo dobrano umorni. Inicijalna je ideja bila da se dovučemo do Parge i s tom idejom smo vozili. U sumrak smo došli nadomak Preveze i sjedamo na kavu u neki restoran/kavanu uz cestu. Tamo smo se zapričali s vlasnikom koji je bio vrlo simpatičan, osebujan tip. Uglavnom nas je oslovljavao s "crazy guys", ali na njegov nagovor, s obzirom na doba dana, odustajemo od Parge i mijenjamo rutu prema Lefkadi od koje smo bili udaljeni svega 15 minuta vožnje. Stižemo na Lefkadu, mjesto Levkas odmah preko mosta i ulazimo u prvi hotel. Sve u svemu, posjet Lefkadi, iako neplaniran, pokazao se kao pun pogodak. Večer smo proveli mirno, prošetali po mjestu i pokupilli se ne spavanje.
Most Patra, 7.5.2014. |
Prazni dokovi uz most Patra, 7.5.2014. |
Most Patra, 7.5.2014. |
8.5.2014.
8. dan - Levkas - Porto Katsiki - Levkas - Metsovo - Kastoria |
Ujutro smo krenuli u obilazak otoka motorima i legendarne plaže Porto Katsiki. Kako sam si dao oduška po zavojima Mario je zaostao, a ja sam promašio skretanje za Porto Katsiki (znak je bio sakriven stablom [bar mislim da je :)]) i odjezdio naprijed nekih 8km. U jednom sam trenutku stao pričekati Maria, al' njega nigdje. Upitam lokalca kud se ide za Porto Katsiki, kaže natrag 8km. Imao sam taman knap goriva za ovu vožnju po otoku, a ovih 16km promašene ceste nikako nije slutilo na dobro. Sve u svemu, vratio sam se do Porto Katsikija, tamo našao Maria kako toća noge u plićaku, a natrag do Levkasa sam išao nizbro u leru, uzbrdo s malo gasa. Nismo ostali bez goriva, to je najvažnije.
Plaža Porto Katsiki, 8.5.2014. |
Plaža Porto Katsiki, 8.5.2014. |
Plaža Porto Katsiki, 8.5.2014. |
Plaža Porto Katsiki, 8.5.2014. |
Vratili smo se do hotela, odjavili se i ostavili stvari na recepciji dok ručamo. Nakon ručka, oko 13 sati, krećemo prema unutrašnjosti, prema gradiću Metsovo. Simpatično mjestašce u planinama sa specifičnom arhitekturom koje smo odlučili posjetiti na nagovor vlasnika taverne u kojoj smo ručali. Stižemo u Metsovo i sjedamo na kavu s dva bajkera koje smo upoznali tamo, a putovali su također prema Kastoriji kao i mi. Najdojmljivi od Metsova su kameni krovovi na drvenim kućama napravljeni po sistemu istarskih kažuna, odnosno suhim slaganjem.
Ekipa s kojom smo popili kavu Metsovo, 8.5.2014. |
Centar Metsovo, 8.5.2014. |
Planinski krajolik Prema Kastoriji, 8.5.2014. |
U Kastoriju stižemo navečer. Pronalazimo hotel i odlazimo van na piće uz jezero. Kastoria je miran grad u kojem se ne događa više manje ništa.
Naišli smo na nekakvu rock birtiju i taman krenuli s rundama kad su nas zamolili da odemo jer zatvaraju. Bilo je tek oko 1 ujutro. Obeshrabreni ovim selimo u hotel u krevet jer nas je sutradan čekao put od 730km sve do Splita. Inicijalna je ideja bila prespavati u Crnoj Gori, ali smo putem odlučili da nam to nema baš smisla i promijenili rutu direktno za Split.
9.5.2014.
9. dan - Kastoria - Pogradec - Elbasan - Tirana - Bar - Budva - Herceg Novi - Dubrovnik - Split |
Krenuli smo oko 8 ujutro, prešli Grčko-Albansku granicu nedaleko od Kastorije i krenuli zapravo vrlo dobrom Albanskom cestom prema Tirani. Izuzev autobusa u poluraspadu i zaprežnih kola, asfalt je bio skroz u redu i prvi dojam je odavao da bismo mogli bezbolno stići do Splita do 7 navečer.
Pogled na Pogradec i Ohrid Albanija, blizu Pogradeca, 9.5.2014. |
Nešto prije Pogradeca, mjesta na obali Ohrida, cesta je počela postajati sve lošija i lošija da bi prešla u takav oblik makadama da je bilo nemoguće voziti preko 20 km/h. Makadam s rupama i blatom je trajao 30ak km, odnosno od Pogradeca sve do kraja Ohrida gdje se spaja na cestu koja vodi do Makedonske granice. Ovdje smo izgubili količinu vremena i živaca koliko nismo na cijelom putu. Konačno smo se dokopali ceste u dobrom stanju i nastavljamo normalnim tempom prema Tirani. Nek vas oznaka za autoput za Tiranu na karti ne zavara. To nije autoput. Gradi se nešto što će možda jednom biti autocesta, ali sad je to dvotračna cesta na kojoj se sreću zaprežna kola, biciklisti i slično. U Albaniji ljudi voze nenormalno i treba biti jako oprezan. Pretječu tako da prolaze 3 auta u 2 trake istovremeno i slične gluposti. Oko 13 sati smo se konačno dokopali Tirane. Žedni, nervozni i umorni stajemo na kavu, zapravo izgubljeni u Tirani. Mario odlazi u banku promijeniti 5€ u leke. Naručili smo 2 kave i 2 flaširane vode. Račun je iznosio 270 leka, a mi smo za 5€ dobili 6700 leka. Netko je promašio u računci. Ubrzo smo shvatili da je dečko u banci Mariu dao keša za 50 umjesto za 5€. Razliku smo naravno kao dobre duše vratili. Iz Tirane nas je izveo službenik te banke, valjda da nam se oduži za vraćene pare. Nakon nekoliko sati vožnje dolazimo do Albansko-Crnogorske granice i nalijećemo na idući problem. Naime, neki tip iz okolice Valjeva je oženio (kupio, oteo, štogod da je napravio) maloljetnu albanku. Cura u vjenčanici, s cvijećem u kosi, plače, kumi i moli da je se pusti s njim (sve se mislim kakav joj je život u Albaniji bio kad pošto-poto hoće pobjeći u selo pored Valjeva). Naravno, granična policija je nije htjela pustiti, da bi 40 minuta kasnije ipak popustili i pustili mladence da odu zajedno u Srbiju i žive u vječnoj ljubavi. I mi smo konačno nakon 40 minuta čekanja ušli u Crnu Goru. Vozimo se do Bara gdje stajemo pojesti JUHU (prvo jelo na žlicu nakon 10 dana) i nešto konkretno u restoranu u kojem sam bio i prošle godine kad sam radio tour de Srbija/Makedonija/Albanija/Crna Gora. Nastavljamo prema Kotoru i trajektu preko zaljeva.
Pogled s trajekta Kotor, 9.5.2014. |
Prelazimo granicu i nastavljamo dalje preko Dubrovnika do Ploča gdje smo se uključili na autocestu za Split.
Sumrak i pogled na Grad Dubrovnik, 9.5.2014. |
Motori još uvijek zabetonirani od Albanskog blata Autocesta 30ak km od Splita, 9.5.2014. |
U Split stižemo oko 23 sata kod moje drage tete i tetka. Oni su fini mladi fini ljudi koji proizvode vrhunsko crno vino. Ne moram uopće pričati da smo kod njih doma do 4 ujutro se zabavljali uz čašicu.
10.5.2014.
10. dan - Split - Biograd - Pašman |
Ujutro smo ustali, otišli do rive na kavu i nakon toga magistralom uz more prema Zadru, Mario kod svojih doma, a ja sam se prebacio do svojih trajektom iz Biograda na moru na Pašman.
Riva Split, 10.5.2014. |
11.5.2014.
11. dan - Zadar - Zagreb |
Našli smo se u Zadru oko 15 sati i krenuli prema Zagrebu. U predvečerje stižemo u Zagreb i završavamo turneju gdje smo i krenuli - ispred My Caffea na Savici. (stvarno ima 2 f u nazivu...)
My na Savici - mjesto polaska i dolaska Zagreb, 11.5.2014. |
Nakon fantastičnih 11 dana stigli smo doma. Puni dojmova, umorni fizički, ali odmorni psihički ispijamo pobjedničku pivu.
Brojke:
- 4500 prevaljenih kilometara
- Prošli smo kroz 7 država (da, računam Neum kao Bosnu)
- Ukupan trošak 980€ po glavi od čega je na tulumarenje otišlo 400€ po glavi
- Pojeli smo 7kg gyrosa
- Popili smo 60ak piva, nekoliko litara vina i cca. 2 litre šljivovice/ouzoa/metakse
- Probušili smo jednu gumu
- Pokisli smo toliko puta da mi je teško izbrojati
- Okupali smo se u moru točno 0 puta
Do neke sljedeće avanture...