Sunday, June 15, 2014

10 dana Balkana - Grčka, 1.5.2014. - 11.5.2014. DIO TREĆI

6.5.2014.

6. dan - Korint - Stari Korint - Mikena - Githio - Kalamata
Kako su nam motori bili prekriveni prljavštinom od prethodnih nekoliko dana i kiše odlučili smo ih odvesti u praonicu. Praonicu smo snimili na glavnoj ulici u Korintu, otprilike 100 metara od hotela. Krenuli smo ranije, tako da već oko 8:30 budemo tamo da bismo bili prvi na redu i što prije krenuli dalje. Pranje motora nas je izašlo 5€ po glavi, a dečki koji su prali su bili fantastični. Našpricali su motore benzinom da bi skinuli masnoće. Naravno, nisam uopće bio svjestan činjenice da mi motor peru benzinom dok glavni od dvojice nije došao sa vrhunskim engleskim "I put petrol to clean grease. Petrol on brakes. Brake careful". Namazali smo lance i krenuli dalje. Ne moram napominjati da motori uistinu nisu kočili idućih 10km, a ni dim od benzina koji izgara na granama auspuha nije neka sreća. Sve u svemu, došli smo da Starog Korinta. Vrijeme je bilo prekrasno, čak i vruće, ali na brdu iznad mjesta gdje se nalaze tvrđave je solidan vjetar taman kompenzirao za vrućinu od grčkog sunca.

Ostaci tvrđave
Stari Korint, 6.5.2014.
Ostaci tvrđave
Stari Korint, 6.5.2014.
Pogled s tvrđave
Stari Korint, 6.5.2014.
Ostaci tvrđave
Stari Korint, 6.5.2014.
Pogled s tvrđave
Stari Korint, 6.5.2014.
Kad smo završili s ekspresnim obilaskom tvrđava, nastavili smo prema Mikeni praćeni lijepim vremenom. Stižemo do Mikene, kupujemo ulaznice i obilazimo ostatke grada i muzej.

Grobnica,
Mikena, 6.5.2014.
Muzej,
Mikena, 6.5.2014.
Muzej,
Mikena, 6.5.2014.
Pogled s Mikene na brežuljke prekrivene maslinama
Mikena, 6.5.2014.
Zidine
Mikena, 6.5.2014.
Lavlja vrata
Mikena, 6.5.2014.
Ostaci grada
Mikena, 6.5.2014.
Atrejeva riznica
Mikena, 6.5.2014.
Atrejeva riznica guta djevojčicu
Mikena, 6.5.2014.
Od Mikene se spuštamo južno prema moru i stajemo u seocu Mili na ručak gdje smo za promjenu pojeli svaki po gyros. Nastavljamo dalje prema Sparti i lagano ulazimo u planinski krajolik koji sa sobom donosi kišu. Počelo nas je prati već malo nakon Tripolisa, da bi na pola puta do Sparte počeo takav pljusak da smo morali stati. Srećom taman malo nakon što je počelo, s lijeve strane se ukazala napuštena benzinska pa smo se tamo uspjeli skloniti i pričekati da se smiri prolom oblaka.

Napuštena benzinska spasila od potopa
Prije Sparte, 6.5.2014
Umjetnička ilustracija količine kiše
Prije Sparte, 6.5.2014
Mokri nastavljamo dalje i praćeni slabom kišom stižemo do Sparte gdje smo kratko stali natočiti benzin. Ideja je bila da što prije stignemo do mjesta Githio i uspijemo obići poluotok ispod. Navodno je krajolik prekrasan, kombinacija šuma i planina koje doslovno ulaze u more. Na žalost u ovom naumu nismo uspjeli. Dokopali smo se Githia i kiša je taman stala, ali samo uz more. Pogled prema planinama južno od Githia nikako nije ukazivao na dobro stanje po pitanju vremena pa s tugom u srcu odustajemo od obilaska poluotoka. U Githiu smo stali popiti kavu i malo doći sebi unezvjereni od vožnje po pljusku. Mario je dao konobaru rukavice da mu ih stavi na kafe aparat ne bi li se od topline makar malo osušile. Naravno da nisu. Put od Githia do Kalamate je također prekrasan i varira od uspona u planine i doslovno vožnje kroz oblake do spuštanja serpentinastim cestama do mora.

Vožnja kroz oblake
Peloponez, 6.5.2014.
Krajolik
Peloponez, 6.5.2014.
Zapadna obala Peloponeza
Peloponez, 6.5.2014.
Jedan komad ceste je zapravo užasan i svodi se na jednu traku. Ali to nije sve, uz tu jednotračnu cestu obitavaju ovce i psi i postoji ozbiljna mogućnost bliskog susreta s istima. Meni se umalo dogodila glupost kad mi je na cestu istrčao pas, ali zapravo njegova spretnost nas je obojicu sačuvala od potencijalnog debakla. U Kalamatu smo stigli u sumrak, vlažni i iscrpljeni. U prolasku gradom, u neposrednoj blizini centra smo snimili zgodan trg i šetnicu na kojem je bilo još parkiranih motora i nekoliko zgodnih lokala. Bez razmišljanja upadamo u jedan od njih, naručujemo po pivu i raspitujemo se za smještaj. Okvirno 10 minuta je trebalo budućoj suučesnici u alkoholnim bakanalijama da nam objasni kako da dođemo do hotela. Hotel je naime bio odmah iza ugla udaljen 20m. Smještamo se u hotel, uzimamo sa sobom zadnja 2dcl šabačke šljivovice i spuštamo se u isti lokal. Ovo se poslije pokazalo kao uvertira u noć koja je rezultirala kvalitetnim izlaskom do ujutro u kojem su nam se pridružili djelatnici birtije. Završili smo u klubu gdje se skupljaju pretežno studenti(ce) i gdje svira grčka punk-rock muzika. Bilo je blago rečeno fenomenalno i moram priznati da mi je Kalamata ostala u najljepšem sjećanju.

7.5.2014.


7. dan - Kalamata - Pirgos - Patra - Lefkada
Ustajemo mamurni i gadni i pokušavamo iz hotela izaći do podneva. Kupim još polumokru odjeću koju sam večer prije oprao i nekako se uspijevam dovući do motora. Vraćamo se u istu birtiju na kavu. Kad smo malo došli sebi, oko 13 sati, krećemo sjeverno prema Patri uz zapadnu obalu Peloponeza. Nešto prije Pirgosa stajemo uz cestu u nekakvu lokalnu pečenjaru maznuti nešto masno da pomogne sa stanjem stvari. Tu gubimo nekih sat vremena na meditaciju uz meso i kavu. Mažemo lance i palimo dalje prema Patri uz još jedno kratko stajanje za tankanje i kupnju vode.

Most
Patra, 7.5.2014.
Prazni dokovi uz most
Patra, 7.5.2014.
Most
Patra, 7.5.2014.
Napustivši Peloponez preko mosta u Patri sve naglo postaje tmurnije (najvjerojatnije subjektivni dojam s obzirom na impresije koje je Peloponez ostavio na nas). Krajolik je običan i dosadnjikav, a i već smo dobrano umorni. Inicijalna je ideja bila da se dovučemo do Parge i s tom idejom smo vozili. U sumrak smo došli nadomak Preveze i sjedamo na kavu u neki restoran/kavanu uz cestu. Tamo smo se zapričali s vlasnikom koji je bio vrlo simpatičan, osebujan tip. Uglavnom nas je oslovljavao s "crazy guys", ali na njegov nagovor, s obzirom na doba dana, odustajemo od Parge i mijenjamo rutu prema Lefkadi od koje smo bili udaljeni svega 15 minuta vožnje. Stižemo na Lefkadu, mjesto Levkas odmah preko mosta i ulazimo u prvi hotel. Sve u svemu, posjet Lefkadi, iako neplaniran, pokazao se kao pun pogodak. Večer smo proveli mirno, prošetali po mjestu i pokupilli se ne spavanje.

8.5.2014.


8. dan - Levkas - Porto Katsiki - Levkas - Metsovo - Kastoria
Ujutro smo krenuli u obilazak otoka motorima i legendarne plaže Porto Katsiki. Kako sam si dao oduška po zavojima Mario je zaostao, a ja sam promašio skretanje za Porto Katsiki (znak je bio sakriven stablom [bar mislim da je :)]) i odjezdio naprijed nekih 8km. U jednom sam trenutku stao pričekati Maria, al' njega nigdje. Upitam lokalca kud se ide za Porto Katsiki, kaže natrag 8km. Imao sam taman knap goriva za ovu vožnju po otoku, a ovih 16km promašene ceste nikako nije slutilo na dobro. Sve u svemu, vratio sam se do Porto Katsikija, tamo našao Maria kako toća noge u plićaku, a natrag do Levkasa sam išao nizbro u leru, uzbrdo s malo gasa. Nismo ostali bez goriva, to je najvažnije.

Plaža
Porto Katsiki, 8.5.2014.
Plaža
Porto Katsiki, 8.5.2014.
Plaža
Porto Katsiki, 8.5.2014.
Plaža
Porto Katsiki, 8.5.2014.
Vratili smo se do hotela, odjavili se i ostavili stvari na recepciji dok ručamo. Nakon ručka, oko 13 sati, krećemo prema unutrašnjosti, prema gradiću Metsovo. Simpatično mjestašce u planinama sa specifičnom arhitekturom koje smo odlučili posjetiti na nagovor vlasnika taverne u kojoj smo ručali. Stižemo u Metsovo i sjedamo na kavu s dva bajkera koje smo upoznali tamo, a putovali su također prema Kastoriji kao i mi. Najdojmljivi od Metsova su kameni krovovi na drvenim kućama napravljeni po sistemu istarskih kažuna, odnosno suhim slaganjem.

Ekipa s kojom smo popili kavu
Metsovo, 8.5.2014.
Centar
Metsovo, 8.5.2014.
Planinski krajolik
Prema Kastoriji, 8.5.2014.
U Kastoriju stižemo navečer. Pronalazimo hotel i odlazimo van na piće uz jezero. Kastoria je miran grad u kojem se ne događa više manje ništa. 

Jezero
Kastoria, 8.5.2014.
Naišli smo na nekakvu rock birtiju i taman krenuli s rundama kad su nas zamolili da odemo jer zatvaraju. Bilo je tek oko 1 ujutro. Obeshrabreni ovim selimo u hotel u krevet jer nas je sutradan čekao put od 730km sve do Splita. Inicijalna je ideja bila prespavati u Crnoj Gori, ali smo putem odlučili da nam to nema baš smisla i promijenili rutu direktno za Split.

9.5.2014.


9. dan - Kastoria - Pogradec - Elbasan - Tirana - Bar - Budva - Herceg Novi - Dubrovnik - Split
Krenuli smo oko 8 ujutro, prešli Grčko-Albansku granicu nedaleko od Kastorije i krenuli zapravo vrlo dobrom Albanskom cestom prema Tirani. Izuzev autobusa u poluraspadu i zaprežnih kola, asfalt je bio skroz u redu i prvi dojam je odavao da bismo mogli bezbolno stići do Splita do 7 navečer. 

Pogled na Pogradec i Ohrid
Albanija, blizu Pogradeca, 9.5.2014.
Nešto prije Pogradeca, mjesta na obali Ohrida, cesta je počela postajati sve lošija i lošija da bi prešla u takav oblik makadama da je bilo nemoguće voziti preko 20 km/h. Makadam s rupama i blatom je trajao 30ak km, odnosno od Pogradeca sve do kraja Ohrida gdje se spaja na cestu koja vodi do Makedonske granice. Ovdje smo izgubili količinu vremena i živaca koliko nismo na cijelom putu. Konačno smo se dokopali ceste u dobrom stanju i nastavljamo normalnim tempom prema Tirani. Nek vas oznaka za autoput za Tiranu na karti ne zavara. To nije autoput. Gradi se nešto što će možda jednom biti autocesta, ali sad je to dvotračna cesta na kojoj se sreću zaprežna kola, biciklisti i slično. U Albaniji ljudi voze nenormalno i treba biti jako oprezan. Pretječu tako da prolaze 3 auta u 2 trake istovremeno i slične gluposti. Oko 13 sati smo se konačno dokopali Tirane. Žedni, nervozni i umorni stajemo na kavu, zapravo izgubljeni u Tirani. Mario odlazi u banku promijeniti 5€ u leke. Naručili smo 2 kave i 2 flaširane vode. Račun je iznosio 270 leka, a mi smo za 5€ dobili 6700 leka. Netko je promašio u računci. Ubrzo smo shvatili da je dečko u banci Mariu dao keša za 50 umjesto za 5€. Razliku smo naravno kao dobre duše vratili. Iz Tirane nas je izveo službenik te banke, valjda da nam se oduži za vraćene pare. Nakon nekoliko sati vožnje dolazimo do Albansko-Crnogorske granice i nalijećemo na idući problem. Naime, neki tip iz okolice Valjeva je oženio (kupio, oteo, štogod da je napravio) maloljetnu albanku. Cura u vjenčanici, s cvijećem u kosi, plače, kumi i moli da je se pusti s njim (sve se mislim kakav joj je život u Albaniji bio kad pošto-poto hoće pobjeći u selo pored Valjeva). Naravno, granična policija je nije htjela pustiti, da bi 40 minuta kasnije ipak popustili i pustili mladence da odu zajedno u Srbiju i žive u vječnoj ljubavi. I mi smo konačno nakon 40 minuta čekanja ušli u Crnu Goru. Vozimo se do Bara gdje stajemo pojesti JUHU (prvo jelo na žlicu nakon 10 dana) i nešto konkretno u restoranu u kojem sam bio i prošle godine kad sam radio tour de Srbija/Makedonija/Albanija/Crna Gora. Nastavljamo prema Kotoru i trajektu preko zaljeva.

Pogled s trajekta
Kotor, 9.5.2014.
Prelazimo granicu i nastavljamo dalje preko Dubrovnika do Ploča gdje smo se uključili na autocestu za Split.

Sumrak i pogled na Grad
Dubrovnik, 9.5.2014.
Motori još uvijek zabetonirani od  Albanskog blata
Autocesta 30ak km od Splita, 9.5.2014.
U Split stižemo oko 23 sata kod moje drage tete i tetka. Oni su fini mladi fini ljudi koji proizvode vrhunsko crno vino. Ne moram uopće pričati da smo kod njih doma do 4 ujutro se zabavljali uz čašicu.

10.5.2014.


10. dan - Split - Biograd - Pašman
Ujutro smo ustali, otišli do rive na kavu i nakon toga magistralom uz more prema Zadru, Mario kod svojih doma, a ja sam se prebacio do svojih trajektom iz Biograda na moru na Pašman.

Riva
Split, 10.5.2014.

11.5.2014.


11. dan - Zadar - Zagreb
Našli smo se u Zadru oko 15 sati i krenuli prema Zagrebu. U predvečerje stižemo u Zagreb i završavamo turneju gdje smo i krenuli - ispred My Caffea na Savici. (stvarno ima 2 f u nazivu...)

My na Savici - mjesto polaska i dolaska
Zagreb, 11.5.2014.
Nakon fantastičnih 11 dana stigli smo doma. Puni dojmova, umorni fizički, ali odmorni psihički ispijamo pobjedničku pivu.

Brojke:
  • 4500 prevaljenih kilometara
  • Prošli smo kroz 7 država (da, računam Neum kao Bosnu)
  • Ukupan trošak 980€ po glavi od čega je na tulumarenje otišlo 400€ po glavi
  • Pojeli smo 7kg gyrosa
  • Popili smo 60ak piva, nekoliko litara vina i cca. 2 litre šljivovice/ouzoa/metakse
  • Probušili smo jednu gumu
  • Pokisli smo toliko puta da mi je teško izbrojati
  • Okupali smo se u moru točno 0 puta
Do neke sljedeće avanture...

Tuesday, June 3, 2014

10 dana Balkana - Grčka, 1.5.2014. - 11.5.2014. DIO DRUGI

4.5.2014.

4. dan - Kalabaka - Delfi - Atena
Taman kad smo odlučili krenuti iz Kalabake u kojoj smo, što zbog kiše, što zbog razgledavanja već izgubili previše vremena - glupost. Natovarili smo motore i slučajno sam bacio oko i primjetio čavao u Mariovoj prednjoj gumi. Problem je bio što je nedjelja, ništa ne radi, plus uz sve to u Kalabaki svi ljudi koji imaju ikakve veze s motorima su bili u planini pripremali stazu za enduro prvenstvo. Upitali smo muža od recepcionerke koji se našao tamo gdje bismo mogli zakrpati ili zamjeniti gumu i čovjek je na jako lošem engleskom samo odgovorio "I make call". Uspio je riješiti da se lokalni moto guru spusti s planine, otvori radionu i zamjeni nam gumu. Također, zakrpao nam je staru gumu pa smo je više kao good luck charm vukli sa sobom sve do Hrvatske. Dakle, čovjek se spustio s planine, otvorio radionu, promjenio gumu, zakrpao staru i za sve to uzeo 15€ + 135€ za novu Metzeler gumu. Ovaj neplanirani trošak nam je sigurno otkinuo koju pivu od usta za iduće dane, ali samo sam razmišljao o našim indijancima i koliko bi se trebalo iskrviti da ti netko ovako izađe u susret i za to ne uzme praktički nikakve novce. Uvalili smo mu 10€ povrh traženog i konačno nastavili dalje.

Čavao u prednjoj gumi
Kalabaka, 4.5.2014.
Kiša je još sitno padala kad smo krenuli oko 13:30 sati i kako smo se približavali Trikali postajala je sve jača i jača. Na relaciji Trikala - Karditsa nas je pralo sasvim solidno, ali sam mudro uz kišno odijelo navukao i najlonske vrećice na ruke, tako da sam ostao više manje suh. Naravno da smo se u Karditsi pogubili, djelomično zbog one klasične opsesije da se spustimo u centar grada, djelomično zbog radova na cesti i jako loše signalizacije za obilazak. Kako smo prošli Karditsu i približavali se Lamiji, odnosno moru, nebo je postajalo sve vedrije, da bi u Lamiju ušli praćeni jakim suncem. Ponovno se gubimo po centru, ali neki dobri gospodin sjeda u auto i izvodi nas iz grada. Tu smo jednu manju dionicu odvozili besplatnim komadom autoceste i skinuli se s nje nakon svega 10 kilometara te se počeli uspinjati u brda iza kojih leže Delfi. Nebo nije izgledalo obečavajuće, ali srećom nije počelo lijevati i konačno, praćeni sitnom kišicom izbijamo iz planina i spuštamo se prema Delfima. Razvedrilo je. U Delfe stižemo oko 17 sati i sjedamo na ručak i zasluženi odmor prije razgledavanja kamenjara.

Pogled na Iteu
Delfi, 4.5.2014.
Pogled na Iteu
Delfi, 4.5.2014.
Restoran na ulazu u mjesto gdje smo stali napuniti baterije prije razgledanja arheologije
Delfi, 4.5.2014.
Nakon što smo pojeli, krenuli smo u razgledavanje arheološkog nalazišta. Moram biti iskren, meni te ruševine i ne djeluju toliko impresivne same po sebi, ali ako čovjek stane i zamisli kako je to sve skupa izgledalo svojedobno kad je vrvilo životom i sjajilo punim sjajem, dobije neku posebnu čar.

Delfi, 4.5.2014.
Delfi, 4.5.2014.
Amfiteatar i tepih od maslina na dolini
Delfi, 4.5.2014.
Masline...
Delfi, 4.5.2014.
Delfi, 4.5.2014.
Delfi, 4.5.2014.
Delfi, 4.5.2014.
Delfi, 4.5.2014.
Oko 19:30 završili smo s obilaskom i krenuli prema Ateni. Cesta i krajolik su blago rečeno bili fantastični. Posebno nas se dojmio gradić nedaleko od Delfa - Arachova. To je navodno gradić podno elitnog skijališta, ali neovisno o tom podatku, izgleda očaravajuće. Ukoliko odlučite noćiti u blizini Delfa, Arachova je svakako destinacija za odabrati.

Stali smo na kavu 80-ak km od Atene
Prema Ateni, 4.5.2014.
Putem smo stali popiti kavu negdje usred ničega u sumrak otprilike 80km od Atene uz moto "I tako će pasti mrak pa nije važno gdje nas ulovi". Cesta dalje je bila zavojita, ali u dobrom stanju i u Atenu stižemo oko 21 sat. Gubimo se po centru tražeći hotel. Odlučili smo stati i upitati nekoga za upute, ali taman što smo parkirali pored ceste, dignem pogled i ugledam veliki natpis HOTEL. Nismo dugo razmišljali, nego upadamo unutra i uzimamo sobu za 50€. Smještaj je bio udaljen svega 3 stanice metroom od Akropole i u strogom centru grada tako da nam je cijena bila u redu. Tuširanje i izlazak - najprije gyros i piva, a onda bauljanje po centru dok nismo naišli na gomilu ljudi ispred nekakvog lokala s točionikom za pivu na cesti. Uletjeli smo u gužvu, uzeli pive i smjestili se. Od Ukrajinki u narodnim nošnjama smo saznali da se radi o festivalu glumaca performera - nama dovoljno; gomila mladih alternativaca i relativno jeftin alkohol. Nismo se pretjerano zadržavali vani. Već smo oko 1 bili u krevetu jer ujutro nas čeka obilazak Akropole, a iz hotela moramo ispaliti do podne.

5.5.2014.

5. dan - Atena - Sounion - Atena - Korint
Ustali smo oko 9, doručkovali, popili kavu i krenuli do Akropole metroom u standardni obilazak. Kupili ulaznice. Najviše me srce boli oko ovoga, cijene za razgledavanje su paprene (12€ po glavi) + što se ulazak u muzej naplaćuje dodatno). Prekrasno je za vidjeti, ali 12€...

Akropola
Atena, 5.5.2014
Akropola
Atena, 5.5.2014
Akropola
Atena, 5.5.2014
Pogled na Atenu s Akropole
Atena, 5.5.2014
Partenon
Atena, 5.5.2014
Akropola
Atena, 5.5.2014
Akropola
Atena, 5.5.2014
Partenon
Atena, 5.5.2014
Akropola
Atena, 5.5.2014
Zeusovi hram gledan s Akropole
Atena, 5.5.2014
Zeusov Hram
Atena, 5.5.2014.
Zeusov Hram
Atena, 5.5.2014.
Nakon što smo obišli akropolu korakom Usaina Bolta smo se vratili u hotel jer su šumeće tablete magnezije udarile na najjače. Obavili smo što se trebalo obaviti, spremili se i izašli iz hotela. Krenuli smo uz more južno prema rtu Sounion do ostataka Posejdonovog hrama i pogleda gdje sunce ulazi u more. Ovaj detalj nismo uspjeli vidjeti s obzirom da smo tamo došli oko 2 popodne. Kad smo pitali za upute kako doći do Souniona žena nam je rekla da samo sljedimo miris sunca. Moram priznati da me taj odogovor malo nanervirao. Oko 14 sati smo stigli do Souniona. Vrijeme je bilo prekrasno.

Pogled s Posejdonovog hrama
Sounion, 5.5.2014.
Posejdonov hram
Sounion, 5.5.2014.
Posejdonov hram
Sounion, 5.5.2014.
Podno Posejdonovg hrama
Sounion, 5.5.2014.
Dobra duša Mario pomaže curama s fotografiranjem
Sounion, 5.5.2014.
Nakon obilaska hrama krećemo alternativnom rutom natrag prema Ateni. Naravno da smo po dolasku do grada se opet pogubili jer se nismo htjeli uključiti na autocestu. Doslovno puteljkom ulazimo u Atenu kroz gužvu i nekako nabadamo put prema Korintu još uvijek u Ateni. Nismo ni uspjeli izaći iz grada iznad nas se pojavio jedan jedini oblak, ali nije slutio na dobro. I nije bio dobar. U minutu se iz njega salio takav pljusak da smo pokisli više nego sve dane do sat, ali srećom odmah pored je bila benzinska na kojoj su radile dvije dobre djeve koje su nam dozvolile da ubacimo motore u radionu odmah pored. Pričekali smo da stane kiša, porazgovarali s njima, natočili gorivo i nastavili dalje. Izgubili smo se jedno 4 puta dok nismo stvarno uspjeli pogoditi put za Korint. U Grčkoj su, naime, putokazi dosta šturi i nekonzistentni. Završili smo i u Pireju - Atenskoj luci. Ajd', ovo gubljenje čak i nije bilo loše. Vidjeli smo izbliza dokove i ogoromne dizalice koje, moram priznati, imaju neku svoju čar. Cijelim nas je putem do Korinta pratila nekakva kišica, ali uspijevamo doći pred mrak i odlučujemo tu prenoćiti.

Korint, centar, 5.5.2014.
Korint, lučica, 5.5.2014.
Korintski kanal, 5.5.2014.
Korint sam po sebi ostavlja dojam seoceta, mada ima svojih 75000 stanovnika. Kako još nije sezona, obližnja turistička naselja su prazna, a samim time i grad. Smjestili smo se u hotelu u centru. Kad smo pitali recepcionera što ima u Korintu, odgovorio je sa "Pretty much nothing.". Ovo nas nije obeshrabrilo pa smo izašli vani. Doduše uspjeli smo samo u Launch! baru popiti nekoliko piva i umorni doteturati do hotela i umrijeti.

Idući nastavak uskoro...ovaj put ozbiljno... :)