4.5.2014.
 |
| 4. dan - Kalabaka - Delfi - Atena |
Taman kad smo odlučili krenuti iz Kalabake u kojoj smo, što zbog kiše, što zbog razgledavanja već izgubili previše vremena - glupost. Natovarili smo motore i slučajno sam bacio oko i primjetio čavao u Mariovoj prednjoj gumi. Problem je bio što je nedjelja, ništa ne radi, plus uz sve to u Kalabaki svi ljudi koji imaju ikakve veze s motorima su bili u planini pripremali stazu za enduro prvenstvo. Upitali smo muža od recepcionerke koji se našao tamo gdje bismo mogli zakrpati ili zamjeniti gumu i čovjek je na jako lošem engleskom samo odgovorio "I make call". Uspio je riješiti da se lokalni moto guru spusti s planine, otvori radionu i zamjeni nam gumu. Također, zakrpao nam je staru gumu pa smo je više kao good luck charm vukli sa sobom sve do Hrvatske. Dakle, čovjek se spustio s planine, otvorio radionu, promjenio gumu, zakrpao staru i za sve to uzeo 15€ + 135€ za novu Metzeler gumu. Ovaj neplanirani trošak nam je sigurno otkinuo koju pivu od usta za iduće dane, ali samo sam razmišljao o našim indijancima i koliko bi se trebalo iskrviti da ti netko ovako izađe u susret i za to ne uzme praktički nikakve novce. Uvalili smo mu 10€ povrh traženog i konačno nastavili dalje.
 |
Čavao u prednjoj gumi
Kalabaka, 4.5.2014. |
Kiša je još sitno padala kad smo krenuli oko 13:30 sati i kako smo se približavali Trikali postajala je sve jača i jača. Na relaciji Trikala - Karditsa nas je pralo sasvim solidno, ali sam mudro uz kišno odijelo navukao i najlonske vrećice na ruke, tako da sam ostao više manje suh. Naravno da smo se u Karditsi pogubili, djelomično zbog one klasične opsesije da se spustimo u centar grada, djelomično zbog radova na cesti i jako loše signalizacije za obilazak. Kako smo prošli Karditsu i približavali se Lamiji, odnosno moru, nebo je postajalo sve vedrije, da bi u Lamiju ušli praćeni jakim suncem. Ponovno se gubimo po centru, ali neki dobri gospodin sjeda u auto i izvodi nas iz grada. Tu smo jednu manju dionicu odvozili besplatnim komadom autoceste i skinuli se s nje nakon svega 10 kilometara te se počeli uspinjati u brda iza kojih leže Delfi. Nebo nije izgledalo obečavajuće, ali srećom nije počelo lijevati i konačno, praćeni sitnom kišicom izbijamo iz planina i spuštamo se prema Delfima. Razvedrilo je. U Delfe stižemo oko 17 sati i sjedamo na ručak i zasluženi odmor prije razgledavanja kamenjara.
 |
Pogled na Iteu
Delfi, 4.5.2014. |
 |
Pogled na Iteu
Delfi, 4.5.2014. |
 |
Restoran na ulazu u mjesto gdje smo stali napuniti baterije prije razgledanja arheologije
Delfi, 4.5.2014. |
Nakon što smo pojeli, krenuli smo u razgledavanje arheološkog nalazišta. Moram biti iskren, meni te ruševine i ne djeluju toliko impresivne same po sebi, ali ako čovjek stane i zamisli kako je to sve skupa izgledalo svojedobno kad je vrvilo životom i sjajilo punim sjajem, dobije neku posebnu čar.
 |
| Delfi, 4.5.2014. |
 |
| Delfi, 4.5.2014. |
 |
Amfiteatar i tepih od maslina na dolini
Delfi, 4.5.2014. |
 |
Masline...
Delfi, 4.5.2014. |
 |
| Delfi, 4.5.2014. |
 |
| Delfi, 4.5.2014. |
 |
| Delfi, 4.5.2014. |
 |
| Delfi, 4.5.2014. |
Oko 19:30 završili smo s obilaskom i krenuli prema Ateni. Cesta i krajolik su blago rečeno bili fantastični. Posebno nas se dojmio gradić nedaleko od Delfa - Arachova. To je navodno gradić podno elitnog skijališta, ali neovisno o tom podatku, izgleda očaravajuće. Ukoliko odlučite noćiti u blizini Delfa, Arachova je svakako destinacija za odabrati.
 |
Stali smo na kavu 80-ak km od Atene
Prema Ateni, 4.5.2014. |
Putem smo stali popiti kavu negdje usred ničega u sumrak otprilike 80km od Atene uz moto "I tako će pasti mrak pa nije važno gdje nas ulovi". Cesta dalje je bila zavojita, ali u dobrom stanju i u Atenu stižemo oko 21 sat. Gubimo se po centru tražeći hotel. Odlučili smo stati i upitati nekoga za upute, ali taman što smo parkirali pored ceste, dignem pogled i ugledam veliki natpis HOTEL. Nismo dugo razmišljali, nego upadamo unutra i uzimamo sobu za 50€. Smještaj je bio udaljen svega 3 stanice metroom od Akropole i u strogom centru grada tako da nam je cijena bila u redu. Tuširanje i izlazak - najprije gyros i piva, a onda bauljanje po centru dok nismo naišli na gomilu ljudi ispred nekakvog lokala s točionikom za pivu na cesti. Uletjeli smo u gužvu, uzeli pive i smjestili se. Od Ukrajinki u narodnim nošnjama smo saznali da se radi o festivalu glumaca performera - nama dovoljno; gomila mladih alternativaca i relativno jeftin alkohol. Nismo se pretjerano zadržavali vani. Već smo oko 1 bili u krevetu jer ujutro nas čeka obilazak Akropole, a iz hotela moramo ispaliti do podne.
5.5.2014.
 |
| 5. dan - Atena - Sounion - Atena - Korint |
Ustali smo oko 9, doručkovali, popili kavu i krenuli do Akropole metroom u standardni obilazak. Kupili ulaznice. Najviše me srce boli oko ovoga, cijene za razgledavanje su paprene (12€ po glavi) + što se ulazak u muzej naplaćuje dodatno). Prekrasno je za vidjeti, ali 12€...
 |
Akropola
Atena, 5.5.2014 |
 |
Akropola
Atena, 5.5.2014 |
 |
Akropola
Atena, 5.5.2014 |
 |
Pogled na Atenu s Akropole
Atena, 5.5.2014 |
 |
Partenon
Atena, 5.5.2014 |
 |
Akropola
Atena, 5.5.2014 |
 |
Akropola
Atena, 5.5.2014 |
 |
Partenon
Atena, 5.5.2014 |
 |
Akropola
Atena, 5.5.2014 |
 |
Zeusovi hram gledan s Akropole
Atena, 5.5.2014 |
 |
Zeusov Hram
Atena, 5.5.2014. |
 |
Zeusov Hram
Atena, 5.5.2014. |
Nakon što smo obišli akropolu korakom Usaina Bolta smo se vratili u hotel jer su šumeće tablete magnezije udarile na najjače. Obavili smo što se trebalo obaviti, spremili se i izašli iz hotela. Krenuli smo uz more južno prema rtu Sounion do ostataka Posejdonovog hrama i pogleda gdje sunce ulazi u more. Ovaj detalj nismo uspjeli vidjeti s obzirom da smo tamo došli oko 2 popodne. Kad smo pitali za upute kako doći do Souniona žena nam je rekla da samo sljedimo miris sunca. Moram priznati da me taj odogovor malo nanervirao. Oko 14 sati smo stigli do Souniona. Vrijeme je bilo prekrasno.
 |
Pogled s Posejdonovog hrama
Sounion, 5.5.2014. |
 |
Posejdonov hram
Sounion, 5.5.2014. |
 |
Posejdonov hram
Sounion, 5.5.2014. |
 |
Podno Posejdonovg hrama
Sounion, 5.5.2014. |
 |
Dobra duša Mario pomaže curama s fotografiranjem
Sounion, 5.5.2014. |
Nakon obilaska hrama krećemo alternativnom rutom natrag prema Ateni. Naravno da smo po dolasku do grada se opet pogubili jer se nismo htjeli uključiti na autocestu. Doslovno puteljkom ulazimo u Atenu kroz gužvu i nekako nabadamo put prema Korintu još uvijek u Ateni. Nismo ni uspjeli izaći iz grada iznad nas se pojavio jedan jedini oblak, ali nije slutio na dobro. I nije bio dobar. U minutu se iz njega salio takav pljusak da smo pokisli više nego sve dane do sat, ali srećom odmah pored je bila benzinska na kojoj su radile dvije dobre djeve koje su nam dozvolile da ubacimo motore u radionu odmah pored. Pričekali smo da stane kiša, porazgovarali s njima, natočili gorivo i nastavili dalje. Izgubili smo se jedno 4 puta dok nismo stvarno uspjeli pogoditi put za Korint. U Grčkoj su, naime, putokazi dosta šturi i nekonzistentni. Završili smo i u Pireju - Atenskoj luci. Ajd', ovo gubljenje čak i nije bilo loše. Vidjeli smo izbliza dokove i ogoromne dizalice koje, moram priznati, imaju neku svoju čar. Cijelim nas je putem do Korinta pratila nekakva kišica, ali uspijevamo doći pred mrak i odlučujemo tu prenoćiti.
 |
| Korint, centar, 5.5.2014. |
 |
| Korint, lučica, 5.5.2014. |
 |
| Korintski kanal, 5.5.2014. |
Korint sam po sebi ostavlja dojam seoceta, mada ima svojih 75000 stanovnika. Kako još nije sezona, obližnja turistička naselja su prazna, a samim time i grad. Smjestili smo se u hotelu u centru. Kad smo pitali recepcionera što ima u Korintu, odgovorio je sa "Pretty much nothing.". Ovo nas nije obeshrabrilo pa smo izašli vani. Doduše uspjeli smo samo u Launch! baru popiti nekoliko piva i umorni doteturati do hotela i umrijeti.
Idući nastavak uskoro...ovaj put ozbiljno... :)
No comments:
Post a Comment